‘Nisam dovoljno dobra!‘ Terapeutkinja razotkriva zašto je sram korijen mnogih problema

Sram je emocija koju svi poznajemo, ali rijetko je istražujemo u dubinu. Često je prepoznajemo kao neugodu ili nelagodu, no ono što ne vidimo jest da sram može postati snažna sila koja oblikuje naš identitet i naše odnose. Ova emocija ne samo da nas čini nesigurnima u vlastitim očima, već nas može voditi prema strahu od odbacivanja i odvojenosti od drugih. U mnogim slučajevima, sram je temelj za razvoj dubokih emocionalnih poteškoća koje se često prenose iz generacije u generaciju. Ova emocija oblikuje naše ponašanje, odnose i sposobnost da se nosimo sa životnim izazovima. Zbog svoje duboke povezanosti s identitetom, sram može biti temelj za razvoj drugih ozbiljnih emocionalnih problema i poremećaja ličnosti.

Kada ste posljednji put osjetili sram i kako je to utjecalo na vaš pogled na sebe i odnose s drugima?

Osobe koje doživljavaju sram često se osjećaju neprihvaćenima i izbjegavaju socijalne interakcije

SHUTTERSTOCK

Kako neizliječene rane iz prošlosti oblikuju naše emocionalno stanje i odnose

Jedan od mojih klijenata doživio je traumatičan događaj u adolescenciji, koji je, nažalost, postao temelj za njegove kasnije emocionalne poteškoće. Sram koji je osjećao zbog tog iskustva nije nestao s vremenom, već je postao sve jači i snažniji, izazivajući post-traumatski stresni poremećaj. Svaka interakcija s drugim ljudima izazivala je osjećaj neadekvatnosti i straha od odbacivanja. Umjesto da se suoči sa svojim emocijama, povlačio se u izolaciju, birajući distancu kao zaštitu od konstantne prijetnje sramom. Ova i mnoge druge slične price pokazuju kako duboko ukorijenjeni sram može oblikovati naš emocionalni svijet, utjecati na naše ponašanje i odnose, često izazivajući i ozbiljne mentalne poremećaje u odrasloj dobi.

Kako se manifestira i koji su njegovi uzroci?

Sram je složena i kažemo ‘‘master‘‘ emocija koja se često manifestira na fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj razini:

• Fizički - može se očitovati kroz crvenilo lica, ubrzan rad srca, znojenje ili osjećaj stezanja u tijelu.
• Emocionalno - izaziva osjećaj nepodnošljive unutarnje nesigurnosti i neadekvatnosti. Osobe koje doživljavaju sram često osjećaju da su "neprihvaćene", ili "neadekvatne", te se povlače i izbjegavaju socijalne interakcije.
• Na mentalnoj razini - može izazvati negativne misli poput "nisam dovoljno dobar", "ljudi će me odbaciti ako saznaju tko sam" ili "nikada neću biti prihvaćen".

Uzroci srama mogu biti različiti i u principu su ukorijenjeni u prošlim iskustvima. Obiteljski odnosi, društveni pritisci i traumatska iskustva često igraju ključnu ulogu. Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem se od njih traži savršenstvo, ili koja su kritizirana ili zanemarivana, mogu razviti duboko ukorijenjeni osjećaj srama. Iako roditelji možda nisu imali loše namjere, njihove metode odgoja mogu nehotice izazvati osjećaj da dijete nije dovoljno dobro, što dovodi do razvoja srama. Osim toga, iskustva odbačenosti, poput zlostavljanja ili odbacivanja, mogu duboko utjecati na emocionalni razvoj i izazvati trajne osjećaje sramote. U odrasloj dobi, sram se može pojaviti kao posljedica neispunjenih društvenih ili profesionalnih očekivanja, poput neuspjeha u karijeri, prekida važnih odnosa ili neadekvatnih socijalnih uloga.

Splitting: Obrambeni mehanizam koji skriva sram

Kronični sram ne ostavlja samo emocionalne ožiljke, već često postaje plodno tlo za razvoj obrambenih mehanizama koji pomažu pojedincima da se nose s trajnim osjećajem unutarnje nesigurnosti. Jedan od najčešćih među njima je splitting (rascijep), koji omogućuje pojedincu da pojednostavi složenu emocionalnu stvarnost dijeleći ljude i situacije na potpuno dobre ili potpuno loše. Tako se izbjegava suočavanje s nijansama stvarnosti koje bi mogle ponovno probuditi osjećaj srama. Splitting je podsvjesni obrambeni mehanizam kojim se osoba pokušava distancirati od vlastitih unutarnjih konflikata i neugodnih emocija, najčešće srama i nesigurnosti. Svijet tada promatra kroz ekstremne, crno-bijele leće - ljudi su ili potpuno dobri ili potpuno loši, situacije su ili savršene ili nepodnošljive. Nedostatak sposobnosti da se proturječne emocije integriraju u koherentnu cjelinu vodi do emocionalne nestabilnosti, čestih oscilacija između idealizacije i devalvacije drugih, te narušenih međuljudskih odnosa.

Sram može biti razlog emocionalnih amplituda u vezi

SHUTTERSTOCK

Primjeri iz prakse:

Klijentica je odrasla u okruženju gdje je svaka pogreška bila strogo kažnjena, a pohvala rijetka. Kao odrasla osoba, razvila je tendenciju da ljude vidi ili kao potpuno dobre - koje idealizira i kojima se divi - ili kao potpuno loše - koje brzo odbacuje i kritizira. Kada osjeti da je netko iznevjerio njezina očekivanja, i najmanja greška može biti razlog za prekid odnosa. Iza te crno-bijele percepcije skriva se duboki osjećaj srama i straha da neće biti dovoljno dobra ako dopusti bilo kakvu nesavršenost.

Klijent u vezi s partnericom često prolazi kroz emocionalne uspone i padove. U trenucima bliskosti, idealizira je, govori da je "jedina koja ga razumije", da je savršena. No, čim dođe do neslaganja, i najmanje kritike ili nesporazuma, klijent se povlači, optužuje je da je sebična, hladna ili da mu "nikad nije bila prava podrška". U tim trenucima ne može sagledati njihovu povezanost u cjelini – nestaje sve dobro što je ranije osjećao, a ostaje samo razočaranje i ljutnja. Iza takvog crno-bijelog razmišljanja krije se duboka nesigurnost i strah od emocionalne ranjivosti, koje ne može podnijeti bez obrambenog mehanizma splittinga.

Kako se nositi s dubokim osjećajem srama?

Sram nije samo prolazna emocija - on može duboko utjecati na našu sliku o sebi, oblikovati način na koji doživljavamo druge i ograničiti našu sposobnost da ostvarimo ispunjavajuće odnose. No, uz iskren rad na sebi i podršku psihoterapijskog procesa, moguće je postupno osloboditi se tereta srama i izgraditi stabilniji, suosjećajniji odnos prema sebi. Evo kako:

• Postanite svjesni uzroka srama - Sram često nije povezan s onim što se trenutačno događa, već s davno usvojenim porukama i iskustvima - bilo iz obitelji, školskog okruženja ili društvenih očekivanja. Kroz terapijski proces moguće je dublje istražiti gdje su ti osjećaji započeli i kako su oblikovali vašu sliku o sebi.
• Razvijajte prihvaćanje prema vlastitim nesavršenostima - Jedna od najdubljih potreba svakog čovjeka je osjećaj da smije biti nesavršen, a ipak vrijedan. Radom na sebi učimo prestati skrivati ili potiskivati dijelove sebe koji nose ranjivost, krivnju ili osjećaj manje vrijednosti. Upravo njihovo prihvaćanje otvara prostor za unutarnje olakšanje i rast samopouzdanja.
• Osvijestite unutarnje poruke koje vas sabotiraju - Duboki sram često se skriva iza misli poput "nisam dovoljno dobar", "ako me stvarno upoznaju, odbacit će me", ili "moram biti savršen da bih bio voljen". Kroz proces refleksije i podrške, moguće je prepoznati te nesvjesne obrasce i zamijeniti ih realnijim, suosjećajnijim pogledom na sebe.
• Okružite se odnosima koji podržavaju emocionalno ozdravljenje - Sigurna, empatična povezanost s drugima ključna je za razgradnju unutarnjeg srama. Kroz odnose u kojima ne moramo nositi masku i gdje nas se prihvaća u našoj cjelovitosti, učimo da je moguće biti viđen, voljen i ranjiv - istovremeno.

Rad na sebi i psihoterapija imaju najdublji učinak kod onih koji osjećaju da nešto u njima traži promjenu

SHUTTERSTOCK

Za koga je ovaj proces stvarno moguć?

Ove smjernice namijenjene su osobama koje imaju barem djelomični uvid u svoj unutarnji svijet - onima koje osjećaju manjak samopouzdanja, proživljavaju krivnju, nose osjećaj manje vrijednosti ili imaju potrebu bolje razumjeti vlastite emocionalne reakcije. Kod osoba s poremećajima ličnosti, poput narcističnog, graničnog ili antisocijalnog, svijest o vlastitim obrascima često izostaje. Razlog tome je što je njihov unutarnji psihološki sustav obrane izgrađen upravo kako bi zaštitio osobu od suočavanja s vlastitom ranjivošću i unutarnjom boli.

Zbog toga takve osobe rijetko dolaze po pomoć - najčešće smatraju da problem leži u drugima i nerijetko upravo druge članove obitelji "šalju na terapiju". Okrivljavanje, idealizacija ili devalvacija bližnjih služe održavanju slike o sebi koja se doživljava kao stabilna, ali nije realna.

Upravo zato, rad na sebi i psihoterapija imaju najdublji učinak kod onih koji osjećaju da nešto u njima traži promjenu - bez obzira koliko ti osjećaji bili zbunjujući ili bolni. To je prvi korak prema autentičnijem, slobodnijem životu.

Posljedice srama na mentalno zdravlje i emocionalnu ravnotežu

Kronični sram može imati dugoročne posljedice, poput depresije, anksioznosti i poremećaja u međuljudskim odnosima. Osobe koje žive s osjećajem srama često su nesigurne, povučene i podložne emocionalnim problemima. Sram je temelj koji može oblikovati cijeli njihov život i izazvati ozbiljne poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Iako je proces izlaska iz tog stanja izazovan, on nije nemoguć. Uz pravu podršku i angažman, duboko emocionalno iscjeljenje postaje dostižno.

Kroz terapiju, možete naučiti kako prepoznati i osloboditi se duboko ukorijenjenih osjećaja srama. Terapijski rad nije samo prilika za razjašnjavanje unutarnjih konflikata, već i korak prema izgradnji jačeg, zdravijeg odnosa prema sebi. Ako osjećate da sram oblikuje vaš život, nemojte čekati da problemi postanu neizdrživima. Kroz terapijski rad na sebi možete se postupno osloboditi tog tereta i ostvariti emocionalnu ravnotežu. Svi zaslužujemo živjeti u skladu sa sobom, a prvi korak prema tome često počinje odvažnim priznavanjem svojih emocija i traženjem stručne pomoći.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje