Zašto nas često privlače osobe koje nam ne odgovaraju? Kako to da se s nekima zaljubimo ‘na prvu‘, dok s drugima nema kemije, iako ‘na papiru‘ sve izgleda savršeno? Odgovor nije u romantičnim mitovima, već u dubljim psihološkim obrascima i našim osobinama ličnosti.
Što stoji iza privlačnosti? Privlačnost nije slučajna. Ona proizlazi iz kombinacije naših osobina, emocionalnih potreba i obrazaca naučenih tijekom odrastanja. Nesvjesno tražimo ono što nam je poznato, iako to ponekad može biti i disfunkcionalno. Na primjer, ako smo odrastali uz emocionalno nedostupnog roditelja, često ćemo u odrasloj dobi birati partnere koji nam nesvjesno ponavljaju tu istu dinamiku. Ne zato što želimo patiti, već jer je to ono što nam je ‘domaći teren‘ - poznato i predvidljivo. U ljubavnim vezama dakle, nismo vođeni samo logikom, nego i nesvjesnim skriptama iz prošlosti. Privlače nas oni koji odražavaju naše unutarnje rane ili neispunjene potrebe. Zato ponekad biramo ‘krive‘ osobe - ne iz želje za patnjom, nego iz nesvjesne želje da iscijelimo stare boli.
Kako ličnost oblikuje naše odnose?
Ličnost predstavlja skup trajnih emocionalnih, kognitivnih i ponašajnih karakteristika koje definiraju kako percipiramo svijet i kako se odnosimo prema drugima. U kontekstu partnerskih odnosa, ličnost igra ključnu ulogu u oblikovanju naših emocionalnih potreba, očekivanja i načina povezivanja s drugima. Jedan od modela ličnosti koji nam pomaže razumjeti naše obrasce u vezama ukazuje na to da ljudi s različitim osobinama privlače različite vrste partnera i doživljavaju veze na specifičan način. Na primjer, ekstrovertirane osobe prirodno teže društvenim interakcijama i aktivnim odnosima, ali ih često privlače partneri s mirnijim i stabilnijim stilom koji im pružaju emocionalnu sigurnost i ‘uzemljuju‘ ih. S druge strane, oni s izraženim neuroticizmom doživljavaju emocije intenzivnije, što ih može dovesti do češćih emocionalnih turbulencija i konflikata unutar veze. Ljudi skloni ugodnosti i empatiji često zrače toplinom, no upravo ta toplina može privući partnere koji iskorištavaju njihovu dobronamjernost, uključujući dominantne ili manipulativne osobe. Visoka razina savjesnosti često donosi osjećaj odgovornosti i stabilnosti, ali se može pretvoriti u preveliku kontrolu ili potrebu za ‘popravljanjem‘ partnera, što može poremetiti ravnotežu u odnosu.
Stilovi privrženosti i zašto su važni?
Iako ličnost utječe na naše emocionalne i ponašajne obrasce, način na koji smo uspostavili emocionalne veze u ranom djetinjstvu - stil privrženosti - ima presudan utjecaj na to kako stvaramo i održavamo bliske odnose. Stil privrženosti nastaje u interakciji s roditeljima i skrbnicima tijekom ranog razvoja i oblikuje našu sposobnost uspostavljanja sigurnih i zadovoljavajućih emocionalnih veza. Dakle, način na koji smo bili vezani uz roditelje u djetinjstvu oblikuje naš stil privrženosti, koji snažno utječe na emocionalnu povezanost s partnerom. Tri osnovna stila privrženosti utječu na naše ponašanje i emocionalne reakcije u partnerskim odnosima:
Sigurnu privrženost karakteriziraju povjerenje, otvorenost i emocionalna dostupnost. Osobe sa sigurnim stilom osjećaju se sigurno u odnosu i lakše uspostavljaju duboke i stabilne veze. Primjer: Nina ima siguran stil privrženosti – otvoreno razgovara s partnerom o svojim osjećajima i potrebama, što im pomaže graditi povjerenje i duboku emocionalnu povezanost u vezi.
Anksiozna privrženost obilježena je snažnom potrebom za potvrdom i strahom od odbacivanja, što može rezultirati ovisnim ili posesivnim obrascima u vezama. Primjer: Marija često šalje poruke partneru kako bi provjerila koliko joj je važna. Partner, osjećajući pritisak, ponekad se povuče, što Mariju dodatno uznemirava i pojačava njezinu anksioznost, stvarajući začarani krug.
Izbjegavajuća privrženost ističe potrebu za neovisnošću i emocionalnim distanciranjem, što otežava uspostavljanje bliskosti i povjerenja. Primer: Robi cijeni slobodu i kad partnerica želi razgovarati o osjećajima, često mijenja temu ili se zatvara u sebe. Iako voli partnericu, teško mu je pokazati ranjivost.
Postoji i kombinacija tih stilova privrženosti – npr. u vezama gdje jedna osoba ima anksiozni, a druga izbjegavajući stil, često nastaje dinamika "mačke i miša" – jedna traži bliskost, druga bježi, što može dovesti do frustracija, iako oboje žele uspjeti.
Kako stilovi privrženosti utječu na dinamiku veze?
Jedna moja klijentica, oduvijek je birala emocionalno nedostupne partnere. Kad bi joj pokazali bliskost, osjećala se ugroženo i bježala. Kad je osvijestila svoje obrasce vezane uz hladnu majku iz djetinjstva, počela je mijenjati i svoje ponašanje. Postala je svjesna tih rana i emocionalnih uvjetovanosti, počela je mijenjati svoje obrasce povezivanja. Iako joj je trebalo dosta vremena i strpljenja za unutarnju transformaciju, dana živi u vezi koja joj donosi osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i emocionalne bliskosti.
U odnosima se često susreću različiti stilovi privrženosti, a upravo te kombinacije često objašnjavaju dinamiku veze - kako privlačnost, tako i nesuglasice. Tako se dvije sigurne osobe obično nadopunjuju u stabilnoj i podržavajućoj vezi. Kada se osoba sigurne privrženosti poveže s anksioznom, dolazi do neravnoteže između sigurnosti i pojačane potrebe za potvrdom. U kombinaciji sigurnog i izbjegavajućeg stila, jedan partner želi bliskost, dok se drugi povlači, što može stvarati napetosti. Dvije anksiozne osobe mogu stvoriti vrlo intenzivan, ali i emocionalno iscrpljujući odnos, dok se u odnosu anksioznog i izbjegavajućeg stila često razvija dinamičan emocionalni ‘tobogan‘ između bliskosti i distance. Kada su oba partnera izbjegavajućeg stila, veza može ostati površna, s malo stvarne emocionalne povezanosti.
Kako prekinuti začarani krug?
Prekidanje obrazaca toksičnih veza zahtijeva tri ključna preduvjeta:
- Samosvijest - Prvi korak je duboko prepoznavanje vlastitih emocionalnih obrazaca i potreba koje nas vode prema ponavljanju istih, često štetnih, veza. Ovo uključuje osvještavanje reakcija koje imaju korijene u prošlosti te prepoznavanje čimbenika koji nas navode na izbor partnera po starim, nesvjesnim skriptama. Introspektivne metode poput vođenja dnevnika, samoprocjenjivanja ili strukturiranih upitnika ličnosti (npr. upitnik za stilove privrženosti ili petofaktorski model) mogu znatno pomoći u ovom procesu.
- Rad na sebi - Nakon osvještavanja, potreban je kontinuirani rad na emocionalnom iscjeljenju i razvoju zdravijih obrazaca povezivanja. U tom procesu, podrška stručnog terapeuta ili savjetnika često je neizostavna, jer omogućava sigurno okruženje za suočavanje s unutarnjim ranama i razradu emocionalnih prepreka. Terapijski rad može uključivati kognitivno-bihevioralne tehnike, rad na emocionalnoj regulaciji, kao i razvijanje samosuosjećanja i unutarnje sigurnosti.
- Odgovornost - Ključno je preuzeti aktivnu ulogu u vlastitim izborima i svjesno birati partnere koji nas istinski podržavaju i potiču na rast, a ne samo one koji nam zbog poznatih, ali destruktivnih obrazaca djeluju "privlačno". To znači razvijati jasne granice, samopouzdanje u donošenju odluka i sposobnost prepoznavanja zdravih odnosa.
Sve u svemu, mogli bismo zaključiti da privlačnost nije uvijek pokazatelj kompatibilnosti. Nesvjesni obrasci često nas vode prema partnerima koji odražavaju naše stare boli i emocionalne potrebe. Razumijevanje vlastitih ličnih i emocionalnih obrazaca ključ je za izgradnju zdravih i ispunjavajući odnosa.
Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
Komentari
0