Hodajte malo brže, isplati se: znanstvenici tvrde da to može smanjiti rizik od srčane aritmije

Čini se da biste mogli smanjiti svoj rizik za razvoj poremećaja srčanog ritma na vrlo jednostavan način - tako da ubrzate ritam hodanja. To su pokazali rezultati nove, velike studije objavljene u časopisu Heart, koja je otkrila da je prosječan ili žustar hod povezan s 35 te 43 posto nižim rizikom za sve poremećaje srčanog ritma, u usporedbi sa sporim hodom. Poremećaji kojima se studija bavila su aritmije i to fibrilacija atrija, bradiaritmije i ventrikularne aritmije. Fibrilacija atrija je najčešća aritmija koju karakteriziraju nepravilni i često abnormalno ubrzani otkucaji srca, naročito gornjih komora ili atrija. Bradiaritmije su abnormalno spori otkucaji srca, obično ispod 60 otkucaja u minuti, u usporedbi s normalnim rasponom između 60 i 100 otkucaja u minuti. Ventrikularne aritmije se javljaju kad donje komore srca ili ventrikuli (klijetke), kucaju prebrzo.

Aritmije povećavaju rizik za infarkt

- Najbolja stvar u vezi hodanja jest to što je dostupno svima. Ne morate trošiti novac za odlazak u teretanu ili kupnju posebne opreme. Dovoljno je da izađete iz stana i nastavite hodati, nešto bržim tempom nego inače - rekla je voditeljica studije dr. Jill Pell, profesorica javnog zdravstva na Sveučilištu u Glasgowu.

- Prema studiji iz 2024., gotovo 60 milijuna ljudi širom svijeta ima fibrilaciju atrija. Procjene za ljude s drugim vrstama aritmije nisu tako točne, no općenito se može reći da osobe s aritmijama imaju veći rizik za srčani ili moždani udar. Postoje lijekovi i medicinski postupci koji se mogu ponuditi tim ljudima, ali bilo bi dobro kad bismo uspjeli spriječiti da se poremećaji srčanog uopće ne razviju - rekla je prof. Pell.

Autori studije kažu i da se, prema njihovim saznanjima, samo jedna studija prije njihove bavila povezanošću ritma hodanja i poremećajima srčanog ritma, no ona je bila fokusirana samo na jedan tip aritmije. A prijašnja istraživanja ukazala su na to da je ritam hodanja povezan s drugim ishodima, poput kardiovaskularnih bolesti pa su htjeli provjeriti vrijedi li isto i za poremećaje srčanog ritma.

Dovoljno je 5-15 minuta brzog hoda dnevno

Znanstvenici su analizirali zdravlje i podatke o aktivnosti odraslih osoba koje su između 2006. i 2010. bile uključene u dugoročnu prospektivnu studiju UK Biobank, koja sadrži deidentificirane biološke uzorke i podatke o zdravlju pola milijuna ljudi u dobi od 40 do 69 godina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ispitanici su popunjavali upitnike u kojima ih se pitalo je li njihov hod spor (manje od 4,8 km na sat), prosječan (4,8 do 6,8 km na sat) ili žustar (više od 6,4 km na sat). Tijekom 13 godina praćenja 9 posto ispitanika razvilo je aritmije.

- Imali smo podatke o samoprocijenjenom ritmu hodanja od više od 420.000 ljudi, ali smo imali i akcelerometrijske podatke od njih gotovo 82.000. Podaci satova koji su mjerili brzinu njihovog kretanja pokazali su da je hodanje prosječnim tempom samo pet do 15 minuta dnevno bilo dovoljno da smanji njihov rizik - rekla je dr. Pell.

Autori su otkrili i da je povezanost bila najveća među osobama mlađim od 60 godina, kod onih koji nisu pretili, kod osoba s visokim krvnim tlakom ili dvije ili više kronične bolesti te kod žena.

- To je vrlo zanimljivo otkriće jer, iako žene imaju manji rizik za fibrilaciju atrija od muškaraca, kad je razviju imaju veći rizik za srčani ili moždani udar nego muškarci s fibrilacijom atrija - rekla je dr. Pell.

Kardiologinja dr. Martha Gulati smatra da je ovo važna studija te da potvrđuje rezultate prijašnjih istraživanja, njezinih i drugih znanstvenika, koja su pokazala da fizička aktivnost ima dobrobiti za fibrilaciju atrija te da je to izraženije kod žena.

- To ujedno pokazuje da je jedna od primarnih strategija prevencije za smanjenje učestalosti srčanih aritmija žustro hodanje – zaključila je dr. Gulati, voditeljica Odjela za preventivnu kardiologiju u Cedars-Sinai Medical Centru u Los Angelesu.

Veza između hodanja i brzine otkucaja

Autori su priznali da, s obzirom na to da je studija opservacijska, ne dokazuje uzrok i posljedicu, kao i to da je samoprocjena zdravlja nedovoljno precizna metoda.

- Kod opservacijskih studija uvijek postoji rizik da ljudi koji hodaju sporo to čine zato što već jesu bolesni. Učinili smo sve što smo mogli kako bismo to izbjegli pazeći da nitko od uključenih nije imao nikakvu srčanu ni krvožilnu bolest na početku studije. Ipak, potrebna nam je jedna intervencijska studija koja bi potvrdila naše otkriće: studija ljudi koji hodaju sporo, u kojoj bi se od jedne skupine ispitanika tražilo da ubrzaju tempo hodanja, a od drugih da zadrže spori tempo - rekla je dr. Pell.

Fibrilacija atrija je povezana s brojnim rizičnim faktorima koji su povezani i s bolestima kao što su srčane bolesti, dijabetes, visok krvni tlak i pretilost. Ispitanici koji su hodali brže češće su bili muškarci, živjeli su u razvijenijim područjima, imali su zdraviji način života i manju tjelesnu težinu. Imali su i snažniji stisak šake, manji opseg struka i nižu razinu upale i metaboličkih faktora rizika, poput visokog kolesterola ili povišenog šećera u krvi. A bradiaritmije ili ventrikularne aritmije su nespecifične i mogu imati brojne druge uzroke te su sigurna znatno manje jasno povezane s faktorima načina života nego što je to fibrilacija atrija. Čini mi se prilično zanimljivo što su sve te vrste poremećaja srčanog ritma analizirane zajedno - komentirao je dr. Sean Heffron iz Centra za prevenciju kardiovaskularnih bolesti na Sveučilištu u New Yorku, koji nije bio uključen u studiju.

Autori su otkrili da je više od trećine pozitivnih učinaka brzog tempa hodanja povezano s činjenicom da brzo hodanje snižava kolesterol, šećer u krvi i krvni tlak te smanjuje šanse za debljanje, a sve to smanjuje rizik za razvoj poremećaja srčanog ritma.